Arhitektura u dijalogu…

Prostorni koncept Centra Ig proizlazi iz morfologije mjesta u kojem je većina objekata orijentirana pravokutno na glavnu cestu. Centar nije oblikovan kao samozadovoljan kompleks, već odgovara logici danog prostora, a unatoč svom snažnom vlastitom identitetu nalazi se u trajnom dijalogu s okolinom. Dvije različito visoke zgrade, povezane mostom, prilagođuju se mjerilu okolnih zgrada i održavaju dobar odnos između gustoće izgradnje i javnog prostora. Zgrade su, naime, usporedne i izmaknute, pa su time ostvarena dva otvorena javna prostora. Od ulaznog trga s mladom lipom će ubuduće voditi pješačka staza koja će kompleks povezivati sa zgradom općine i sa crkvom, pa će tako i u simboličnom smislu združiti javne zgrade u mjestu.

Ali arhitektura koja želi biti više od tek logičnog odgovora na postojeće probleme mora imati i nešto nepredvidljivo. Takav znak predstavlja povećani, višestruko lomljeni krov koji je povučen po bočnim fasadama, pa kao jedinstvena ovojnica povezuje obje kuće. Lomovi nepravilnih oblika podsjećaju na krovove okolnih objekata; tu se krovovi prvobitnih kuća i dogradnji dotiču, lome i stapaju u kaotični krovni krajolik. Ostale fasade objekata, s izuzetkom prizemlja, obložene su tradicionalnim drvom, a prekidaju ih dinamično raspoređeni prozorski otvori. Kompleks Center Ig je dakle čvrsto integriran u svoj prostorni i socijalni kontekst, a istovremeno unosi u seoski okoliš primarnu urbanost…